U
mojoj zgradi ima puno dece. Kao i sva ostala deca koja imaju pametne roditelje
i oni se, svi zajedno, ispred zgrade, igraju različitih društvenih igara. Nešto
što mi je bilo najzanimljivije jeste igra „dečaci protiv devojčica“. Podelili
su se u dve grupe i seli na klackalicu. Poenta igre je bila ko će biti jači i
podići drugu stranu u vazduh. Po logici stvari dečaci su bili jači i čvrsto su
držali svoj položaj jake, samouverene i pobednički nastrojene grupe. Nešto što
je meni bilo jako interesantno jeste ženska borbenost i domišljatost. Devojčice
su se sklanjale u stranu, razvijale strategije, dogovarale se o tome kako bi
mogle da nadmudre dečake, veoma realno zaključivši da im fizička snaga ne može
puno pomoći. Razne taktike su isprobale. Pokušale su da ih šarmiraju,
prozivaju, zagovore, objasne kako bi oni sami, svojevoljno, trebali da ustanu
sa klackalice jer su devojčice lepše i bolje od dečaka ali nije vredelo. U
jednom trenutku su sve mahnule rukicama i jedna od njih je rekla da je ova igra
glupa jer su svi oni jednako dobri i bolje bi bilo da se zajedno igraju nego da
se takmiče. Nakon toga su otišle sve zajedno na klupu da se šminkaju, a dečaci
su jedan po jedan ustajali sa klackalice i kretali za njima.
Da
li vidite sličnosti sa odnosom muškaraca i žena u odrasloj dobi?