Da li slušamo jedni druge?


Da li ste nekada imali utisak da vas sagovornik ne sluša dok pričate? Da, dok mu govorite nešto vama veoma važno, njegove misli lutaju? Kako ste se tada osećali?

U ovom modernom vremenu, kada je izniklo toliko novih vidova i načina komunikacije, uz pomoć kojih nam je trebala ta ista komunikacija biti olakšana, imam utisak da sve manje jedni druge čujemo.


Brz tempo života, stres i egzistencijalna nesigurnost doveli su do toga da ljudi danas nemaju strpljenja da slušaju jedni druge, misli im brzo odlutaju, vode instant razgovore u kojima često imaju potrebu da ispričaju svoju priču, a da sagovornika ni ne poslušaju.


OK, sve razumem, vreme, brz tempo života, brige... ali čemu onda služi razgovor i da li uopšte postoji?


Mnogo se lepo osećam kada sedim sa drugaricom, pijemo kafu, ona priča, a ja je slušam, posavetujem, pokažem da razumem kako se oseća, našalim se i nakon toga dobijem prostora da i ja kažem nešto što mi je bitno, a ona ponovi isto ono što sam i ja radila dok je ona pričala- SASLUŠALA ME.

Pitam se, kada smo mi i zašto postali autistični?

Mislim da smo svi mi zaboravili šta znači AKTIVNO SLUŠATI drugu osobu u toku razgovora.

Kvalitet komunikacije u velikoj meri zavisi od toga da li pažljivo slušamo jedni druge. A kako ćemo pokazati nekome da smo ga pažljivo slušali?

Zamislite situaciju da razgovarate sa nekom dragom osobom prilikom čega vas ona usredsređeno sluša, bez prekidanja, a onda sažeto ponovi ono što je od vas čula. U tom trenutku biste sigurno imali utisak da je razumela kako sadržaj, tako i osećanja koja ste joj uputili. Upravo to je aktivno slušanje. Ta sposobnost koja nama koji govorimo omogućava da znamo da li nas je onaj koji sluša dovoljno jasno razumeo, je veoma bitna komponenta uspešne komunikacije.

Još nešto čime je današnji dijalog prezasićem jeste potreba da se prikažemo u što boljem svetlu pred sagovornikom, a ne da razgovaramo sa njim. U onom trenutku kada sagovornik priča lepo bi bilo da ne razmišljamo o sebi, nego o onome šta on govori. Ostavimo sa strane želju za isticanjem, takmičenjem, upoređivanjem i poslušajmo šta želi da nam kaže osoba sa kojom razgovaramo. Na taj način ćemo omogućiti da i ona nas razume, sasluša i jednostavno - DA NAS ČUJE!

Dobra, jasna i otvorena komunikacija je osnova svakog dobrog, jasnog i dugotrajnog odnosa.

Možemo da biramo da li ćemo da živimo sami ili ćemo da stvorimo prijatno okruženje puno ljubavi, razumevanja, topline i otvorene razmene emocija sa ljudima koji su iskreno zainteresovani jedni za druge. 

Iskrena zainteresovanost za drugo ljudsko biće se uvek jasno vidi i prepoznaje! 

Нема коментара :

Постави коментар